Rezultati TIMSS-a i mit o važnosti rane matematike u predviđanju buduće akademske uspješnosti

Rezultati testiranja od strane Međunarodno istraživanja za postignuća učenika u matematici i prirodnim naukama (TIMSS), koji su objavljeni jučer, kažu da su učenici četvrtog razreda u BiH na testu iz matematike ostvarili postignuće od 452 boda, a na testu iz prirodnih nauka 459 bodova, što je značajno ispod prosjeka koji iznosi 500 bodova. Iskoristit ćemo ovu priliku da razbijemo jedan od mitova koji glasi:

“Za malu djecu učenje matematike je manje važno nego razvijanje rane pismenosti i jezičkih vještina.”

Pa da, mnogo nas će reći: “Da, možda i jeste. Ako ću izabrati jedno sigurno ću izabrati ranu pismenost i jezik. Čitanje je ključno za svako buduće učenje.” U našim glavama to ima smisla. Dokaz za to je činjenica da mi sami tako funkcionišemo. Ako bismo ušli u 100 predškolskih ustanova u jednom danu vidjeli bismo da se u njih 20 odvija neka vrsta matematičkih aktivnosti u toku dana. Dok pismenost i jezičke vještine gotovo 90, umjetnost i muzika oko 30 ustanova, nauka i ostalo u 10 ustanova ili manje.

Rane akademske vještine, ne ponašanje, najbolje predviđaju akademski uspjeh

Jedno istraživanje urađeno sa djecom koja su praćena kroz život (5 godina, 8 godina i 14 godina), otkriva da će djeca koja polaze u vrtić s osnovnama matematike i vještinama čitanja najvjerojatnije doživjeti akademski uspjeh – bez obzira imaju li socijalnih ili emocionalnih problema. Važnost ranih matematičkih vještina, započinjanja škole sa znanjem brojeva, redoslijeda brojeva i ostalih osnovnih matematičkih pojmova, jedna je od zagonetki koja je proizašla iz ovog istraživanja. Ovladavanje ranim matematičkim vještinama predviđa ne samo buduća postignuća iz matematike, već i buduća postignuća u čitanju. I to podjednako pouzdano kao što rano ovladavanje pismenošću rječnika, slova i fonetike predviđa kasniji uspjeh čitanja. To isto ne znači kada su u pitanju vještine čitanja jer one ne predviđaju matematički uspjeh.

Rane matematičke vještine

Rane matematičke vještine imaju jaku moć predviđanja. Na kojoj su matematičkoj razini djeca u vrtiću predviđa buduća akademska postignuća u matematici i čitanju. Zašto je ovo slučaj i kako da to razumijemo? Probat ćemo to objasniti kroz jedan primjer, odnosno igru. Koju možete probati sa vašim djetetom ili grupom u vrtiću. Odvojimo jedan kutak za brojeve. Kažemo djeci: “Napravite broj 6.”. Napišemo ga na sredini stola i stavimo 6 tačaka, da podsjeti djecu kako izgleda broj 6. Koristimo neku igračku sa predmetima koji se uklapaju i u različitim su bojama. Kao ove Unifix kockice: Ostavimo samo dvije boje, na primjer plavu i žutu. Pitate djecu: “Na koliko načina možete napraviti broj 6?” I pustite ih da sastavljaju. Jedan od načina da sastave je 3 plave i 3 žute. Drugi način je da sastave 4 plave i 2 žute. Broj 6 mogu napraviti i sa 5 plavih i 1 žuta. Ili svih 6 plavih. I tako dalje. Imaju različite načine da naprave broj 6. Ako dodate još jednu boju, koliko samo mogućnosti ima za kombinaciju. Svrha ove aktivnosti je da omogući djeci da vide kardinalnost brojeva (broj elemenata u skupu) i ideju da brojevi predstavljaju količinu. I jedna od stvari koja dolazi iz te ideje jeste da broj 6 može biti rastavljen u druga dva broja. Da ta dva broja mogu biti kombinovana da se dobije druga vrijednost, u ovom slučaju 6. Ideja koja je tako jednostavna, mi kao odrasli je uzimamo zdravo za gotovo. Nama je to jasno. Ali djeca to trebaju naučiti i iskusiti, a ovo je jedna od igara koja im to omogućava.

Vrste razmišljanja koje se pojavljuju u matematičkim aktivnostima

Razlog zbog kojeg uzimamo ovaj primjer, jeste da on upravo demonstrira koliko različitih vrsta razmišljanja se dešava u jednoj ovakvoj igri.

1. Fleksibilno razmišljanje – vide da tu ima različitih mogućnosti za sastavljanje broja 6, osim 3 i 3 ili 4 i 2.
2. Analitičko razmišljanje – kada naprave nekoliko kombinacija i pogledaju ih, zapitat će se kakav još način ima da napravim broj 6. Možda krenu sistematički kao u primjeru iznad, 3 i 3, 4 i 2 pa 5 i 1. Mala djeca će možda preskakati i sastaviti 6 sa jednom i drugom bojom, pa onda 3 i 3 ili 1 i 5. Ako žele da nađu sve kombinacije, onda će se fokusirati, analitički razmišljati i sistematički posložiti.
3. Apstraktno razmišljanje – čak i ako okrenu kockice na drugu stranu dobit će obrnuti redoslijed. Važno je da razmišljaju izvan okvira i da dođu do svih mogućih kombinacija.
4. Rješavanje problema – analiza postojećih kombinacija, uviđanje odnosa itd.

Različite vrste razmišljanja koje se ovdje pojavljuju kada se djeca uključe u matematičke aktivnosti primjenjuju se mnogo šire od nekih vještina koje bi se mogle pojaviti prilikom učenja jezika. Matematika je u sebe ugradila naglasak na logičkom, apstraktnom i sistematskom mišljenju koje se mnogo primjenjuje za razliku kada djeca uče jezik.

Jedna od analiza koju je uradio TIMSS je bila uspjeh u matematici i prirodnim naukama za djecu 4. razreda. Kroz analizu se došlo do zaključka da učenici čiji su se roditelji češće angažirali u jezičkim i matematičkim aktivnostima tokom njihovog ranog djetinjstva postigli su mnogo veća postignuća u četvrtom razredu od učenika čiji roditelji nikada ili jako malo učestvovali. Osnovne matematičke koncepte mala djeca trebaju istraživati u dobi od 3 do 6 godina. Te velike ideje temelje se na cjeloživotnom matematičkom razmišljanju i mogu usmjeriti podučavanje u ranim godinama. Učenje rane matematike znači prilike za poigravanje i razgovor o velikim matematičkim idejama. Roditelji i nastavnici moraju razumjeti šta je rana matematika, kao i razumjeti koncepte koji prethode matematičkom razmišljanju. To nije samo brojanje i nije samo napamet pamćenje imena oblika broja.